Šta sam naučio o promociji i marketingu dok sam ludovao na Ibici #1

Godišnji odmor sam proveo na Ibici. Čim sam sleteo na ostrvo znao sam da će te dve nedelje biti paklena osveta za sve radne vikende, prekovremene sate i naprorne projekte koji su rađali više problema, nego rezultata i novca.

Samo pazi, u ovom poslednjem i jeste jezgro problema koje Ibica nosi u svim svojim oblicima –skupa je kao crni đavo, kako moja baba voli da kaže kada joj stignu računi za struju i telefon! Sigurno ne zarađuješ toliko novca da možeš da probaš sve što Ibica nudi, a ja ovo na LinkedIn-u sve pišem isključivo kako bih nekom skrenuo pažnju radi zaposlenja sa dobrom platom. Imam ozbiljne ambicije za naredno leto, ali molim te za strpljenje, moraš prvo da čuješ čega sam se tamo nagledao.

Potrudi se da te ne smorim i bilo bi lepo da izdržiš do kraja. Za kraj sam ostavio najbolje ?

partoff-ibiza2016

 Žurka koja traje nekoliko decenija neprekidno

Bilo mi je smešno, a u istom trenutku sam bio i tužan dok sam se dopisivao sa društvom koje je ostalo u Beogradu i Novom Sadu. U tom trenutku sam se valjao u belom pesku i cirkao Jeger. Ni jedna reč, ni jedna fotka, ni jedan klip koji sam im poslao nisu imali tu snagu da prenesu moj utisak. Na osnovu svega što sam im slao, jedino što su bili u stanju da zaključe je da sam euforičan pa da zbog toga prvi dolazim na žurke i poslednji odlazim sa aftera. To su skroz pogrešna razmišljanja. “Kako misliš, stigao sam prvi na žurku, a idem poslednji sa aftera kada ovde decenijama unazad u toku šestomesečne sezone svakog dana ima 200 letova sa i do ostrva! Kako misliš stigao sam prvi na žurku?!” – ponavljao sam.

Tamo je sve podređeno samo žurkama, samo žurkama i ničemu drugom osim žurkama, tj. zabavi na najvišem nivou! Posmatrajući količinu mog vremena na ostrvu u odnosu na projekcije moje ekipe koja je u tom trenutku živela život stanovnika Srbije, ja sam na žurkama proveo 0,00000000000001% posto vremena ukupnog trajanja žurki na Ibici. Može se računati da nisam ni bio, ovaj tekst i slike su verovatno jedini tragovi koji će o tome svedočiti. Ok, dosta za uvod, sada treba da vidimo šta su marketing i promocija na ostrvu zabave.

looky-looky

Svaki čovek kog sretnete na Ibici je prodavac

Svi, ali bukvalno svi. Prodaju sve, a najviše prodaju ulaznice za žurke koje u proseku koštaju €60. Takođe, svi prodaju i drogu, ali ću o tome pisati u sledećem tekstu. U čemu je kvaka – na Ibicu dolaze da žive i rade ljudi iz celog sveta isto kao što idu i da odmaraju. Svako od njih ima motiv da vredno radi i preživi u ambijentu koji je jezivo skup. 100 evra su ništa. Za 250 evra, malo uveče da se nacirkaš i nešto pojedeš, a ne nas desetoro. Da bi ljudi tamo zaradili, prodaju sve. Jedan prodavac može da ti završi karte, nađe automobil, smeštaj, drogu, kurve, a u ponudi ima i vilu od nekoliko miliona. Jako dobro poznaju svaki proizvod i uslugu i sve završavaju na vreme. Nikada ne čekaš. Tu važi staro pravilo da je postojeći kupac mnogo jeftiniji od novog kupca. Zato svi čuvaju svoje kupce i titraju im jajca.

Čega prodavac na Ibici mora biti svestan? Na ovakvim mestima jedino je važno postići taj nivo usluge da ako jednom budem zadovoljan onim što mi jedan čovek proda, sve ću do kraja odmora kupovati samo od tog istog čoveka. Od tog istog čoveka ćeš kupovati i sledeći put kada odeš, a od tog istog čoveka će kupovati i svako ko na tvoju preporuku ode na ostrvo. Zato se svi maksimalno trude da se osećaš kao kralj u bilo koje doba dana ili noći, na bilo kom delu ostrva. Ne može da ti se desi da ono što želiš, ne možeš da dobiješ onda kada hoćeš da dobiješ. Uzmeš telefon i kontaktiraš svog prodavca. On će uraditi sve da svoj odmor prevedeš kao svetski mega-car. Da nije tako, Ibica ne bi bila Ibica. Ako neko nije razumeo, evo mogu i ovako da formulišem:Ibica nije Budva.

Popusti, popusti i samo popusti

Cene su jezive. Budžet je ograničen. Ako se opustiš u nekom trenutku, pripremi se da prosiš. Najbolje šta možeš da uradiš je da napraviš spisak svojih potrepština, saznaš koje su regularne cene i onda sa tim spiskom pregovaraš sa svojim prodavcom. Smeštaj, iznajmljivanje automobila, ulaznice, restorani, droge, poslovna pratnja – za ceo paket možeš da dobiješ i 30% popusta. Ako ne pregovaraš dobro, jbg, nećeš proći najbolje, ali potrudi se da makar nešto sračunaš kako treba.

car-ibiza-stickers-partoff

 

Svaki drugi automobil je promoter

Najnormalnija stvar je da ljudi lepe stikere na svoje automobile, a takođe je sasvim normalno da ti bilo kome zalepiš stiker na automobili, ili da vidiš promotere kako idu ulicom i lepe stikere po tuđim automobilima. U Beogradu bi za tako nešto dobio dobre batine 100%. Da ne pričam o tome kakav bi hejt komapnije navukle sebi na vrat ako bi se usudile da to urade. Ali ovo je Ibica, niko tamo nije na frekvenciji hejta – svi su spremni za lude žurke i zezanje, a ovaj način promocije se prihvata na emocionalnom nivou. Ukoliko ti je automobil izlepljen kao što je izlepljen ovaj na slici ispod, uvek će te podsećati na najlepše dane u godini. Da možeš, i sam bi se pretvorio u jedan takav stiker i večno ostao zalepljen negde na ostrvu.

posters-ibiza

 

Posteri na svakom koraku

U Beogradu se promocija posterima radi u vezi sa nekoliko stvari: političke kampanje, žurke i koncerti, fudbalske utakmice Zvezde i Partizana. Na Ibici se posterima oglašavaju samo žurke, što je i logično, ali ono što svakako nisam očekivao je da svaki mogući lokal ima neku površinu ili pano na koji lepe plakate: pošta, market, kafić, butik, cvećara, kućica za prodaju autobuskih karti, restorani, auto-perionice, prodavnice nameštaja, turističke agencije, trafike… Posteri su na svakom koraku.

ibiza-flyers-stickers-partoff

 

Flajeri

Kao i plakati, flajeri su na svakom koraku, ali niko te ne presreće na ulici i ne gura ti ih u ruke. Oni su uvek uredno poređani na svakom mestu gde se nalaze ljudi, a ljudi se nalaze na svakom koraku. Meni su flajeri bili dobra alternativa za razglednice koje sam poneo prijateljima. Razglednice i flajeri se štampaju na istom papiru, samo što je razglednica €5, a flajer je džaba.

ibiza-bilboards-megaboards-partoff

 

Bilbordi, megabordi i velike fasade

Ovo su prve promotivne poruke koje stignu do tebe kada izađeš sa aerodroma. Ne postoji velika fasada ili neko zgodno mesto gde nije posađen bilbord. Fascinanta stvar je kojom brzinom menjaju lica!

pacha-ibiza-store-partoff

 

Suvenirnice najvećih klubova

Svi najveći klubovi imaju svoju zvaničnu prodavnicu u kojima prodaju brendirane suvenire. Ništa posebno se ne razlikuju od npr. suvenirnice Ferarija ili nekog drugog velikog brenda. Sitnice su skupe za naše pojmove, ali ni u jednom trenutku ti neće biti žao da kupiš torbu od 90€, majicu od 40€ ili kačket za 35€ zato što su ti komadidrastično kvalititniji od robe istog cenovnog ranga u Beogradu. Dakle, nema šanse da naletite na krš robu!

Najbolja stvar je što u suvenirnicama možeš da pokupiš tonu besplatih magazina uz koje ćeš ostati odlično informasan dok si na ostrvu. Problem je što ne možeš da ih poneseš sa sobom kući jer je težina prtljaga koji možeš da uneseš na avion vrlo limitirana, pa većina tih izdanja ipak ostane negde na ostrvu.

ibiza-magazines-partoff-jeger

 

Magazini, katalozi i ostali štampani materijali

Vrhunska produkcija! Ne postoji klub, restoran, prodavnica, rent-a-car ili bilo koja druga delatnost koja se ne oglašava u magazinima i katalozima ili nema svoj magazin. Odličan papri, neprevaziđen dizajn, perfektna fotografija i vrlo informativni tekstovi na engleskom i španskom jeziku.

To je materijal koji želite da sačuvate za uspomenu samo iz jednog razloga – fantastično je opisano sve ono što tamo vidiš i doživiš!

promoters-ibiza-partoff-1

 

Promoterke – pored toga što imaju vrhunska dupeta i sise…

Obučenije i profesionalnije promoterke u životu nisam sreo. Da ne pričam o onome na šta svi pomisle kada kažem reč “promoterka”, gledajte slike ;). Ok, mogu da kažem nešto, takve ribe se ne sreću često, a u Beogradu takvih nema. Prosto nisu tako dobre i savršene u fizičkom smislu. Eto, reći ću samo da obučenije i profesionalnije promoterke u životu nisam sreo, a slike će ti ispričati ostatak priče.

promoters-ibiza-partoff-2

 

 

U Beogradu i Novom Sadu su promoterke uglavnom dobre, ali u poređenju sa promoterkama na Ibici, naše domaće su ništa više nego pokušaj promoterke. Promoterke na Ibici su toliko dobro obučene da se prosto zapitaš, da li je to promoterka ili boginja.

Kao što vidiš, o promoterkama nemam šta posebno da kažem osim da su to najbolje promoterke na svetu, eventualno takvih još ima u Las Vegasu, a to ću da proverim kada odem tamo.

U jednom trentku ću da pišem o digitalnoj promociji. Samo malo da ti zagolicam maštu – do pre dve nedelje sam mislio da im je digital totalni krš, ali sam iznenada shvatio da je vrhunski iako se to na prvi pogled ne da primetiti ?

Šta je odgovor na pitanje zadato u naslovu, tj. šta sam naučio? Čekajte nastavak, samo će se kazati ?

Leave a comment